Odabir protueksplozijskog grijača: zona, temperaturni razred i materijal

Pri kupnji protueksplozijskih grijača najčešći je komunikacijski jaz kupac koji kaže samo: «treba mi protueksplozijski». Vrsta zaštite ima mnogo; koja vrijedi ovisi o tome što je zapaljiva tvar, koliko dugo može biti prisutna i kolika je najveća površinska temperatura opreme.

Najprije odrediti zonu

Zona 0 je mjesto gdje je zapaljivi plin stalno prisutan, zona 1 gdje se može nakratko pojaviti pri normalnom radu, a zona 2 gdje se može pojaviti samo pri kvaru. Grijači se gotovo nikad ne koriste u zoni 0; glavni su slučajevi zone 1 i 2.

Zona određuje vrstu zaštite. Zona 1 obično traži protueksplozijsko kućište Exd ili povećanu sigurnost Exe; u zoni 2 mogu se koristiti Exd, Exe, a u nekim slučajevima Exn (beziskrično). U domaćim projektima treba još provjeriti atmosfere s prašinom — prašina koristi sustav ExtD, zaseban skup normi od plinova.

Skupina plina i temperaturni razred

Razlika između IIB i IIC je u reprezentativnom ispitnom plinu: IIB koristi etilen, IIC vodik i acetilen. IIC je stroži i obuhvaća IIB. Oprema označena IIC može se koristiti u okruženju IIB, ali ne obrnuto.

Temperaturni razredi T1 do T6 odgovaraju najvećim površinskim temperaturama od 450°C do 85°C. To je najlakše previdjena stavka: grijač s temperaturom medija 200°C kojemu površina elementa doseže 300°C nije siguran u okruženju T4 (135°C) — treba odabrati T2 ili viši razred, ili smanjiti površinsko opterećenje.

Postupak je potražiti temperaturu paljenja zapaljivog plina na lokaciji. Benzen se pali pri oko 555°C (T1); eter pri oko 170°C (T4). Temperaturni razred opreme mora biti niži od te vrijednosti.

Tri konstrukcijske točke

Odvojena priključna komora: grijaći element i priključci moraju biti u odvojenim komorama, razdijeljenima protueksplozijskim spojem ili zabrtvljenom čahurom. Propuštanje na strani medija ne smije izravno ući u priključnu komoru.

Duljina hladnog kraja: udaljenost od čela prirubnice do grijane zone mora biti dovoljna da područje brtve ostane ispod dopuštene temperature brtve. Pri visokoj temperaturi to je obično 100 mm ili više.

Uzemljenje i izopotencijalno povezivanje: protueksplozijska oprema traži pouzdano uzemljenje — metalno kućište, priključna komora i nosač moraju biti spojeni na istu uzemljivačku sabirnicu, s otporom uzemljenja ispod 4 Ω.

Materijal nije samo pitanje korozije

Mediji sa sumporom nagrizaju nikal-kromovu žicu, a oni s klorom izazivaju naponsku koroziju čelika 304 — to je opće poznato. Lako se pak previdi vodik: uzrokuje vodikovu krhkost u metalima, a obični nehrđajući čelik s vremenom gubi čvrstoću, pa su potrebne određene vrste.

Uz to se dodirne plohe protueksplozijskog spoja priključne komore ne smiju bojiti ni grebati, a pri ugradnji i servisu treba nanositi antikorozivnu mast. Na terenu se to često zanemari, čime se poništava protueksplozijska zaštita.

Dokumentacija mora biti potpuna

Ispravan protueksplozijski grijač treba se isporučiti s certifikatom o sukladnosti, podacima na označnoj pločici koji odgovaraju certifikatu, shemom ožičenja i uputama za održavanje protueksplozijskih spojeva. Model, temperaturni razred i primjenjiva zona na certifikatu moraju odgovarati stvarnim radnim uvjetima — ne prihvaćajte ga samo zato što vidite oznaku Exd.

Unesite ove točke u tehnički sporazum pri kupnji; to je mnogo korisnije nego prepirati se naknadno.